PUŠMIPULI

utorak, 19.09.2006.

VOZAČI VOZAČI Idem na vozački. Konačno. Sa svoje 32 godine krenula sam obaviti i taj sretni događaj u životu. Hej , hej!!!! Pitanja koja se iz dana u dan ponavljaju na našim televizijama je zašto toliko ljugi gine na našim cestama. Evo jednog laganog pokušaja rješavanja te misterije. Ako netko može reći da u roku od 5 dana tj. 5 sati predavanja prometnih pravila i zakonitosti može to primijeniti u praksi ja mu čestitam od sveg srca. Danas, npr. smo radili prometne znakove. U roku od sat vremena predavač je pokazao apsolutno sve znakove koji su nacrtani na onim panoima. Iako nisam mentalno retardirana niti previše paglu, nije mi jasno kako bih ja to mogla eventualno zapamtiti. Da ne govorim o tome da govori tako brzo da većina ljudi na predavanju nisu mogla uloviti o čemu on to dovraga priča. Moja je sreća da brzo pišem. Tip si je još uzeo za pravo da određuje što je nekome bitno za zapisati a što nije. Stalno je pokazivao i naglašavao znakove koji se često pojavljuju na ispitima. To su vam ljudi dragi znakovi koje u 90% slučajeva nećete nikada u životu vidjeti. Proputovala sam pola Europe i nikada nisam vidjela te znakove koji se pojavljuju u testovima. Dakle, ti testovi služe da bi ljudi na njima pali i onda ponovno uplatili polaganje testova. Tipično za nas. Jedva čekam što će biti za prvu pomoć.

nedjelja, 10.09.2006.

1,2,3,4, IZGUBLJENI... Gdje sam izgubila posljednjih 8 godina života? Što sam radila? Velika većina ljudi bi se složila da sam napravila fantastičan potez. Ali gledam i čitam druge blogove, ljudi prate događanja, u toku su sa svime, a ja sam toliko pala s Marsa da mi je vijest od prije 6 mjeseci novost. Ne gledam televiziju, a i ono što pogledam zaboravim u roku od 5 sekundi. Jedino što pamtim je vremenska prognoza?!?!?! Puno se cura udalo baš kao i ja i puno ih radi baš kao i ja puno ih ima dijete baš kao i ja, ali da li su svi toliko otupili kao ja? Srećom još uvijek imama većinu onih starih dobrih prijatelja i prijateljica iz rane mladosti s kojima održavam kontakte iako sam napustila rodnu mi metropolu. Pokušavam naći ponovno onu staru duhovitu sebe, ali mi je sve to jako teško. Samo sam umorna i osjećam da sam stara 80 godina, a ne 32 koliko u stvari imam. Recite mi da ima još ljudi koji su bili kao ja sada i da su se izvukli i ponovno bili oni stari!!!

petak, 08.09.2006.

IMA LI TOME KRAJA? Večeras na čini mi se, prvom programu ona serija "Odmori se, zaslužio si?". To je kao humoristična serija,a ako griješim neka me upućeniji isprave. Ne kužim baš o čemu se tu radi, ali znam da je u glavnoj ulozi Ivo Gregurević. Što je tu interesantno? Zašto netko (autor te serije) misli da je to smiješno???? Ne razumijem, pomozite mi da shvatim. Ili ona "Naša mala klinika". Pa dobro čovječe zar su svi dei koji su izgubili angažman kad je preminuo "Jel me netko tražio" dobili ponovno zadatke da pišu te takozvane humoristične serije? Što je smiješno u konstantnom prežvakavanju istih glupih istrošenih nikada smiješnih fora? Moram se osvrnuti i na onog Borisa Mirkovića s RTL-a. Bože moj. Molim vas da mi pomognete u pronalaženju prave riječi za tu spodobu koju su nesmotreno pustili ispred Tv ekrana te time prouzročili lobotomiju mnogo generacija nedužne djece koja gutaju njegova sranja. Zuhra?!?! Hello čovječe!!!! Daj se pokopaj sam da se drugi ne moraju mučiti. Jedini kome skidam kapu od novije generacije je sveprisutni NAOČITI KNJAZ. Zar glupani koji pišu druge tzv. humoristične serije ne mogu od njega ništa naučiti???

RAKOVI I TOME SLIČNO Jučer mi je poginuo kolega s posla. 22 godine-prometna nesreća. Noćas je umro jedan poslovni partner moje firme. 52 godine-srčani udar. Proljetos je jednoj mojoj kolegici dijafnosticiran rak jajnika - 42 godine. Prošlo proljeće je mojoj drugoj kolegici dijagnosticiran rak na mjehuru-55 godina. Prije dva dana je sestri moje prve susjede dijagnosticiran rak jajnika-42 godine. U ponedjeljak će otac moje prijateljice iz djetinjstva operirati rak debelog crijeva. Ima li tome kraja? Čovjek se zapita kada će doći njegov red za neku odurnu smrtonosnu boleštinu ili srčani udar koji nije moguće preživjeti. Kud god da se okreneš rak, rak, rak, ili srce, srce, srce, ili prometna nesreća. Nastavi li se ovako izumrijet ćemo prije roka. Malo depresije za one rijetke koji ne gledaju Big Brother.

utorak, 05.09.2006.

DRAGI IMAM SVOJ BLOG Pišem ja svoj novi post kad evo mi mužića na vrata taman se vraća s posla. "Draga što mi radiš?" "Pišem, znaš imam svoj blog." "Kakav blok?" "Ne srećo moja jedina, svoj BLOG! To ti je ono kao web stranica samo malo jednostavnije." "Bolje ti je da si popiješ jednu pivu nego da tu pišeš bez veze." "Hvala ti ljubavi. Tvoja mi podrška puno znači."

ŽIVJELA ŠKOLA Jučer je bio prvi dan škole. JUPI!!!! Sin mi je krenuo u drugi razred. Nakon svih naslova u novinama i ostalim medijima očekivala sam da ću ga prvi dan škole poslati "rasterećena". Međutim šipak. Javljeno mi je da ga obvezno pošaljem u školu sa svim knjigama. Čitaj 15-16 kg tereta na krhkim leđima 7,5 godišnjaka koji teži punih 23 kg. Da svekoliko pučanstvo ne pomisli kako je ovo još jedan protest neupućenog roditelja i "overprotective" majke moram naglasiti i da je moja malenkost prosvjetni djelatnik. Na sreću ja radim u srednjoj školi koja još uvijek ne spada u obvezno obrazovanje. Zašto na sreću? Odakle da počnem? Škola koju pohađa moj sin broji oko 1500 đaka, a škola u kojoj ja radim oko 750. Po onom famoznom HNOSU i sličnim tvorevinama takve škole ne bi smjele uopće postojati. Zar nije nenormalno da u zemlji koja ima manje od 4,5 milijuna ljudi i od toga samo 600 000 učenika djeca još uvijek sjede u razredima koji broje preko 30 učenika? Čula sam za komentar jedne Indijke koja je komentirala kako je ovdje bolje jer u Indiji u razredu sjedi po 50-60 djece. ALI INDIJA IMA PREKO 1 000 000 000 STANOVNIKA!!!!!!! Po HNOSU dragi moji učenici su organizirani u skupine od po 5-6 učenika. U svakoj skupini svaki učenik ima određenu ulogu npr. zapisničar, postavljač pitanja, istraživač, glasnogovornik, organizator, itd... Oni rješavaju probleme koje im zadaje nastavnik koji je prethodno objasnio osnovne pojmove vezane uz tu temu. Dok djeca rade nastavnik je dužan svakog učenika promatrati i bilježiti njegovo emocionalno, psihološko, i slično napredovanje te naravno uz to paziti da je učenik svladao gradivo u smislu materjalnog znanja ( poznavanje osnovnih činjenica). Kako može jedna osoba istovremeno kvalitetno pratiti i objektivno ocijeniti toliki broj djece ??????? Kako je moguće individualizirati nastavu (to je vrlo popularna fraza našeg ministra i njemu sličnih koji usput nisu niti 1 dana radili u nastavi) u tako ogromnim razredima?!?!?! Bojim se da je ovo još jedan kretenski eksperiment koji će na kraju neslavno propasti baš kao i niz drugih, a za posljedicu će imati veliki broj djece koji ponovno neće znati ništa. LJUDI UVOĐENJE MALE MATURE JE NUŽNO, A NE NEKAKVI EKSPERIMENTI ZA KOJE NEMAMO UVJETE!!! Rasterećenje svakako, ali ne na način da se nastavnici ne educiraju i knjige ne prilagode. Srednje škole su poseban problem. Kako objasniti fascinantnu činjenicu da više od pola hrvatskih učenika niti ne upiše srednju školu, a opet u razredima sjedi između 30-35 učenika. Npr. u jednom manjem gradiću u Dalmaciji osnovnu školu pohađa oko 3000 učenika. Dvije srednje škole u tom gradiću broje ukupno oko 1100 učenika. Dodajmo još 500 koji idu u školu u neko drugo mjesto i dobijemo 1600 učenika. Dakle sa 3000 na 1600 učenika. A opet u tim srednjim školama u razedima prosječno sjedi 28 učenika. Zar to nije groteskno??? Nemam snage pisati dalje,a i moram spremiti sina i sebe za popodnevnu smjenu. Bok!! SIDONIJA

	rujan, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv